Iako su danas psihički poremećaji u trudnoći i nakon poroda rjeđi nego ranije, ipak predstavljaju važan izazov radi brojnih ograničenja koja se javljaju u ovom specifičnom periodu (trudnoća, dojenje, utjecaj na fetus i novorođenče, itd.)
Iako su danas psihički poremećaji u trudnoći i nakon poroda rjeđi nego ranije, ipak predstavljaju važan izazov radi brojnih ograničenja koja se javljaju u ovom specifičnom periodu (trudnoća, dojenje, utjecaj na fetus i novorođenče, itd.).
Psihički poremećaji nakon poroda dijele se na psihičke promjene nakon porođaja („Baby blues“), psihičke poremećaje (depresivne ili anksiozne), postporođajne psihoze i epizode pravih duševnih bolesti (shizofrenije ili bipolarnog poremećaja raspoloženja).
Sama trudnoća i iščekivanje djeteta vezani su uz brojna i često velika očekivanja da će smisao života tim činom dobiti smisao ili ispunjenje, da će poboljšati ili spasiti odnos s partnerom, da će se time pobijediti osjećaj usamljenosti ili nesigurnosti te obično da će dijete biti savršeno i na ponos roditelju. Isto tako su velika očekivanja usmjerena prema majci, od strane okoline ili same buduće majke prema sebi, odnosno da će odmah po porodu radi svoje ogromne ljubavi prema djetetu znati kako se ponašati i kako na najbolji način zadovoljiti potrebe djeteta. A kada se dogodi da dijete ne jede, stalno plače ili ne spava, počinje se osjećati neadekvatno i nesigurno uz sve izraženiji osjećaj krivnje da je loša majka.
Postpartalna depresija (Baby blues) karakterizirana je strahom i nesigurnošću rodilje da se neće znati snaći u novonastaloj situaciji, da se neće znati adekvatno brinuti za dijete, da mu neće moći pružiti sve što mu je potrebno ili da će se „izgubiti“ u novim odgovornostima i odnosima. Navedeno doduše djelomično predstavlja normalnu reakciju na novu i nepoznatu situaciju, a pri tome je od izuzetne važnosti da je rodilja okružena zadovoljavajućom podrškom i obiteljskim odnosima, osjećajem sigurnosti, posebno ako se radi o prvorotkinji, koja je dodatno ispunjena strahom i nedoumicama da li će se snaći u ulozi majke. Kako bi se rodilja mogla bolje i opuštenije posvetiti djetetu, važno je da je sama okružena ljubavlju i sigurnošću. U tom slučaju ovaj period neće biti traumatizirajući i ispunjen nesigurnošću, već će vjerojatno predstavljati najljepši period života.
U ovom periodu majke su često plačljive, promjenjivog raspoloženja, osobito ako dobije sojeća da ne može zadovoljiti potrebe djeteta, pa se dodatno osjećaju iscrpljene, nesigurne i zabrinute za dijete. Kako su ovakva emocionalna stanja vrlo česta, važno je već u rodilištu omogućiti razgovor i podršku stručne osobe (psihijatra ili psihologa).
Kako prepoznati da se radi o postporođajnoj depresiji? Tipični simptomi su plačljivost, osjećaj nemoći i nesigurnosti, pretjerana briga i zabrinutost za dijete ili nasuprot tome nemar o djetetu, česte i nagle oscilacije raspoloženja, promjene apetita (koje mogu varirati od pretjeranog do potpunog gubitka apetita), razdražljivost, smetnje koncentracije i pamćenja, pretjerana pospanost ili nesanica, osjećaj krivnje, tuge, beznadnosti, usamljenosti uz gubitak samopouzdanja, izbjegavanje komunikacije s okolinom, sklonost samoizolaciji, anksioznost sve do napada panike, negativna razmišljanja koja mogu biti izražena čak do razine suicidalnosti, strah od budućnosti i nadolazećih problema, pojačana aktivnost koja u konačnici dovede do ozbiljne i kronične iscrpljenosti te izrazito naglašena potreba za pažnjom i ljubavlju.
23.12.2015
