Biološka podloga anksioznih poremećaja

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Osjećaj straha nas štiti kada smo ugroženi nekom stvarnom opasnošću, potičući u nama jednu od reakcija – borbu ili bijeg, a konačan cilj je preživljavanje.

Kada potencijalna opasnost nestane, osjećaj straha više nam nije potreban, no on može i dalje biti prisutan. S druge strane, strah koji je stalno prisutan (i kada više nije potreban za preživljavanje), čini našem organizmu štetu jer ometa svakodnevno funkcioniranje, a u konačnici i samo preživljavanje. Kada je prisutan pretjeran psihološki i fiziološki strah u situacijama koje nisu opasne (još dugo nakon ugrožavajućeg događaja), tada se govori o anksioznom ili posttraumatskom stresnom poremećaju.

Središte za naše emocionalno razumijevanje podražaja su amigdala u mozgu. One pomažu mozgu u pamćenju podražaja koji nisu neutralni. U situacijama kada se osoba osjeća ugroženo, amigdala se momentalno aktiviraju, nakon čega hipotalamus djeluje na hipofizu, te u konačnici potiče nadbubrežne žlijezde na lučenje kortizola (hormon stresa). Kortizol izaziva lučenje neurotransmitora stresa adrenalina i noradrenalina što dovodi do aktivacije simpatikusa (ubrzan puls, drhtanje, lupanje srca, usporenje probave) i psiholoških reakcija (strah, loš predosjećaj).

Razlika između osobe koja je uglavnom mirna i kronično anksiozne osobe nije samo u “visokoj” nasuprot “niskoj” funkciji amigdala, već u specifičnom načinu na koji amigdala komunicira s dijelom mozga “za razmišljanje”. Istraživanja se bave pojašnjavanjem načina na koji prefrontalni korteks (“razmišljajući mozak”) i amigdala (“primitivne strukture straha”) komuniciraju u moduliranju anksioznih stanja.

Pretpostavlja se da kod anksioznosti postoji abnormalnost u krugovima ili obrascima veza između anatomskih dijelova. Velik broj istraživanja proučava posljedice utjecaja rane traume, kao što su deprivacija ili zanemarivanje od strane majke (te razvoja neuropsihijatrijskih poremećaja). Istraživanja genetskih i epigenetskih posljedica dovelo je do važnih zaključaka o njihovim učincima na sustav neurotransmitora koji sudjeluju u emocionalnoj regulaciji.

Faktor otpuštanja kortikotropina ključan je u razumijevanju dugotrajnih učinaka rane traume na emocionalnu regulaciju. Na primjer, oslabljeni odgovor kortizola na psihosocijalni stres uobičajen je kod osoba koje su doživjele rane traume. Takav oslabljen odgovor upućuje na oštećenu reaktivnost osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, što se vidi kod žrtava trauma, a povezano je s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) i anksioznimporemećajima.

Adaptivan odgovor (prilagodba) na traumu može postati neadaptivan, barem djelomično, kao rezultat genetskih i molekularnih promjena. Navedeno vodi do promjena u farmakologiji receptora koji ovjekovječuje štetne fiziološke i psihološke učinke traume.

Prema istraživanjima Wu i Morrisa”epigenetika” se odnosi na proučavanje nasljednih promjena koje se javljaju ne zbog intrinzične promjene u samom genetskom materijalu, nego zbog promjene u obrascu ekspresije određenih gena kao rezultat procesa mimo genetske mutacije ili rekombinacije. Nešto “iznad” utječe na genetski kod da bi zaustavilo ili induciralo transkripciju genetskih nizova što dovodi do biološki pretjerano aktivnih ili mirnih procesa.

Rane traume, kao što su zlostavljanje ili zanemarivanje, iznova pokazuju tendenciju povećanoj aktivnosti osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Tek smo nedavno počeli razumijevati učinak traume na metilaciju glukokortikoidnih receptora što djelomično objašnjava hiperreaktivni stresni odgovor pojedinaca koji imaju PTSP. Također se pokazalo da nije sve vezano uz genotip serotoninskog receptora, već se radi o kombinaciji epigenetskih i okolišnih faktora.

Neki dokazi upućuju da antidepresivi i psihoterapija mogu vratiti epigenetske modifikacije na staro, no potrebno je provesti još veliki broj istraživanja. Važno je što bolje razumjeti na koji način okolina u interakciji s biologijom može dovesti do pojave bolesti.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Niski otkucaji srca

Jesu li niski otkucaji srca u mirovanju normalni?

Muško zdravlje shutterstock_2366227117

Muško zdravlje – MOVEMBER

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteMovember je iza nas, ali briga o muškom zdravlju ostaje naša trajna obveza. Kada govorimo o zdravlju muškarca, jasno je da primarno mislimo na bolesti (odnosno zdravlje) onih organa koje žene nemaju. Upravo je urologija medicinska disciplina koja skrbi o bolestima i zdravlju urogenitalnog sustava, i to ne samo muškaraca. Potrebno je ponovno naglasiti kako […]

Invazivna koronarografija Depositphotos_543103362_L

Koronarna arterijska bolest – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrema smjernicama Europskog kardiološkog društva (EKD) savjetuje se procjena koronarne bolesti na temelju individualnog rizika. Bolesnici se dijele u tri razreda prema riziku koronarne arterijske bolesti: nizak, srednji i visok rizik. Za bolesnike s niskim rizikom preporučuje se učiniti CT koronarografiju. Bolesnicima sa srednjim rizikom preporučuju se provokativni testovi: stres ehokardiografija ili test opterećenja. Za […]

Sprej za nos shutterstock_1750975175

Prehlada i začepljen nos: Vaš plan za brzo olakšanje

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Rtg

Što znači nalaz proširene sjene medijastinuma na RTG-u?

mpMR prostate Depositphotos_270672522_L

Što nam govori pretraga mpMR prostate?

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteVjerojatno je mudro najprije razjasniti kratice i terminologiju iz naslova. Kratica mpMR označava multiparametrijsku magnetnu rezonancu. Multiparametrijska metoda snimanja omogućuje precizniji i detaljniji uvid u strukturu prostate i njezin oblik nego što to nudi konvencionalna magnetna rezonanca. Ovom pretragom kombinira se nekoliko magnetskih tehnika snimanja, a uključuje i primjenu kontrastnog sredstva. Ova se pretraga indicira […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Kako se nositi s tugom i strahom koji se javljaju unatoč urednim nalazima srca?

Psihijatrija Depositphotos_194660420_L

Istraživanja podloge poremećaja iz spektra autizma – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteIstraživanja navode kako desetljeća visokokvalitetnih dokaza nisu pokazala da cjepiva uzrokuju autizam. Velika danska kohorta koja je uključila 657.461 djece nije pokazala povećani rizik od autizma nakon cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (potpuno prilagođen HR, 0,93; 95% CI, 0,85-1,02), a nije bilo ni znakova kod djece s autističnom braćom i sestrama te drugih podskupina […]

Psihijatrija Depositphotos_194660194_L

Istraživanja podloge poremećaja iz spektra autizma – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteKliničari i istraživači nastavljaju se baviti tvrdnjama o podrijetlu autizma, koje su nedokazane, a i opovrgnute, u koje spadaju one da ponajviše cjepiva i prenatalna primjena acetaminofena mogu povećati rizik od ovih poremećaja. Mnogi stručnjaci za autizam i medicinska društva ističu kako porast prevalencije autizma i njegovi potencijalni uzroci još nisu u potpunosti razjašnjeni. Postavlja […]

Psihijatrija Depositphotos_11892017_L

Kognitivne funkcije u starijoj životnoj dobi

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteStarije odrasle osobe čije su kognitivne funkcije bile primjerene dobi (što uključuje promišljanje i pamćenje)  kada su vježbale i provodile aktivnosti za trening mozga, imale su bolji psihički status. Pokazalo se kako je provođenje ovih aktivnosti djelovalo bolje od ne provođenja aktivnosti ili samo od dobivanja općih zdravstvenih informacija. Augusto Mendes (Laboratorij za neuroimaging starenja […]

Psihijatrija Depositphotos_242922356_L

Utjecaj alkohola na pojavu demencije

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteProf. JoAnn Mansons s Medicinskog fakulteta Harvard navodi kako postoji čitav niz opservacijskih studija koje su sugerirale kako alkohol štiti srce, mozak, pa čak ima i pozitivan upliv na produljenje životnog vijeka. Potom su istraživanja upućivala kako te ranije studije možda daju lažne rezultate jer su osobe koje piju alkohol uspoređivane s osobama koje ne […]

Psihijatrija

Trebam li otići psihijatru ili psihologu?

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrepoznavanje ADHD-a u odrasloj dobi od iznimne je važnosti zbog značajnih funkcionalnih oštećenja povezanih s ovim stanjem. Istraživanja pokazuju visoku prevalenciju dodatnih komorbidnih psihičkih poremećaja, poput poremećaja raspoloženja i zlouporabe droga. Osobe s ADHD-om češće doživljavaju nesreće s ozljedama, imaju akademske i radne deficite, a zabilježena je i povećana stopa rane smrtnosti. Pacijenti se često […]

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteAttention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD), odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, čest je neurobiološki poremećaj koji se najčešće javlja u djetinjstvu. Procjenjuje se da pogađa otprilike 6 do 10% djece i oko 4,4% odraslih. Smatra se da približno 60% pacijenata kojima je dijagnoza postavljena u djetinjstvu nastavlja iskazivati simptome i u odrasloj dobi. Glavne kategorije simptoma Simptomi ADHD-a […]