Prema izvješću Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode o potrošnji lijekova u Hrvatskoj od 2012 do 2016., neupitno je da je potrošnja lijekova za liječenje bolesti štitnjače značajno porasla tijekom posljednjih pet godina. Primjerice, potrošnja lijekova za liječenje bolesti štitnjače u 2012. godini iznosila je 8,81 milijun kuna, dok je u 2016. ta vrijednost dosegla čak 12,83 milijuna kuna. Potrošnja tireostatika porasla je s 1,14 milijuna kuna u 2012. na 2,19 u 2016. godini. Ti podaci upućuju na porast incidencije bolesti štitnjače u Hrvatskoj koji se bilježi i širom svijeta. Pretpostavlja se da je uvođenje novih dijagnostičkih postupaka, a osobito široka primjena ultrazvuka i citološke punkcije, značajno doprinijelo povećanoj incidenciji (zabilježenih slučaja bolesti) štitnjače u svijetu.
Medikamentno liječenje bolesti štitnjače poglavito se razlikuje obzirom na to je li prisutna hipotireoza ili hipertireoza. Kada se govori o hipotireoidizmu odnosno stanju smanjene funkcije štitne žlijezde liječenje se zasniva na hormonskoj nadomjesnoj terapiji primjenom lijeka levotiroksin – natrij. Hormoni štitnjače primjenjuju se i kod difuzne netoksične guše, Hashimotovog tiroiditisa te karcinoma štitnjače. Ti lijekovi daju se i osobama kojima je operativnim zahvatom uklonjena štitnjača.
Liječenje hipertireoidizma provodi se lijekovima, jodom i operacijom. Lijekovi koji se koriste, bilo da se bolesnike priprema za kirurški zahvat ili kao dugotrajno liječenje, su tireostatici. U nas se najčešće primjenjuje tiamazol koji ostvaruje učinak ometajući sintezu hormona štitnjače.
Slučajevi kod kojih dugotrajno liječenje tireostaticima nije dovelo do normalizacije hormona zahtijevaju nastavak liječenja jodom ili operacijom. Terapija jodom obično se vrši davanjem otopine joda kroz 10 – 14 dana prije operacije štitnjače, kao dodatak tireostaticima kako bi se smanjila prokrvljenost štitnjače. Ne smije se primjenjivati dugotrajno s obzirom na to da se antitiroidni učinak joda brzo smanjuje. Također, u slučaju terapije jodom valja pripaziti da se hranom ili dodacima prehrani ne uzrokuje njegov prekomjeran unos.
Kako se slažu lijekovi za bolesti štitnjače i hrana
Poznato je da hrana može odgoditi ili smanjiti apsorpciju mnogih lijekova, među njima i hormona štitnjače. Hrana češto usporava sam proces pražnjenja želuca, ali može i utjecati na apropciju lijeka vežući se na njega, smanjujući dostupnost mjesta apsorpcije, mijenjajući brzinu njegove razgradnje ili naprosto promjenom pH ravnoteže u želucu. Iz tog razloga mnogi liječnici kako bi se osigurala maksimalna apsorpcija preporučuju uzimanje hormonske nadomjesne terapije odmah ujutro, na prazan želudac i to barem sat vremena prije prvog obroka te dva sata prije uzimanja bilo kakvog dodatka prehrani koji sadrži željezo.
Međutim, u slučaju da je to nemoguće, ključ učinkovitog korištenja lijeka postaje dosljednost odnosno nužno je svaki dan uzimati lijek uz hranu, a ne jedan dan na prazan želudac, drugi dan uz obrok.
Budući da mnoge osobe na nadomjesnoj terapiji hormonima štitnjače vode bitku i sa suvišnim kilogramima, a nerijetko pate i od slabije probave i konstipacije, postavlja se pitanje je li potrebno ograničiti unos namirnica bogatih prehrambenim vlaknima koje ubrzavaju proces probave i posljedično mogu smanjiti apsorpciju lijeka. Budući da vlakna imaju važnu ulogu za zdravlje probavnog sustava odgovor je negativan. Nužno je samo pripaziti na dosljednost odnosno učiniti namirnice koje obiluju vlaknima poput povrća, voća i cjelovitih žitarica svakodnevnim djelom prehrane.
Prema nekim podacima kalcij se može uplesti u apsorpciju hormona štitnjače, zbog čega se preporuča unos hrane bogate kalcijem kao i dodataka prehrani koji ga sadrže barem dva do tri sata nakon uzimanja nadomjesne terapije.
Jedna od najčešće spominjanih namirnica u kontekstu interakcije hrane i lijekova je grejp, odnosno sok od grejpa. Naime, brojne su studije pokazale da uzimanje određenih lijekova uz grejp ili sok od grejpa može uzrokovati povišenje razine lijeka u krvi, čak i do opasnih razmjera. Najjače je djelovanje uočeno kod lijekova za sniženje kolesterola i krvnog tlaka, sedativa, imunosupresiva, lijekova protiv alergije te analgetika. Znanstvena se zajednica bavila i pitanjem utjecaja soka od grejpa na apsorpciju levotiroksina te utvrdila da grejp tek neznatno djeluje na apsorpciju i bioraspoloživost ovog lijeka. Zbog toga je uz nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače sigurno konzumirati sok od grejpa.
Kada se govori o interakciji lijekova za liječenje hipertireoidizma konkretno tireostatika i hrane, ne postoje saznanaja o negativnom utjecaju.
Valja napomenuti da je moguća interakcija između lijekova za liječenje hipotireoidizma i drugih lijekova poput antidepresiva ili lijekova za sniženje razine kolesterola zbog čega je uvijek nužno da vaš liječnik i ljekarnik budu upućeni u sve lijekove koje koristite.
Također, zabilježena je i interakcija levotiroksina s melisom, hrenom, timijanom i L-karnitinom.
Goitrogeni iz hrane
Kod bolesti štitnjače prehranu valja temeljiti na cjelovitim žitaricama, voću, povrću, ribi, peradi, grahoricama i orašastim plodovima. Nekoliko nutrijenata igra ključne uloge u funkciji štitne žlijezde i sintezi hormona štitnjače. Dodatak selena, cinka i bakra i odabir hrane koja je bogata ovim mineralima može biti korisna nutritivna strategija kod hipotireze.
Ipak, kod hipotireoze valja izbaciti iz prehrane hranu koja koči korištenje joda u organizmu (koja sadrži goitrogene), a to su namirnice poput kupusa, brokule, karfiola, kukuruza, slatkog krumpira, gorušice, soje, kikirikija, pinjola, bresaka i krušaka. Posebice nije uputno konzumirati ove namirnice sirove, budući da kuhanje obično inaktivira goitrogene.
Obrnuto, kod hipertireoze vrijedi suprotno pravilo – spomenute namirnice nisu zabranjene i mogu se konzumirati i u sirovom obliku.
16.5.2018
