Novo istraživanje objavljeno u časopisu The FASEB pokazalo je kako konzumacija većih količina kolina tijekom trudnoće može smanjiti osjetljivost potomaka na bolesti povezane sa stresom.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu The FASEB pokazalo je kako konzumacija većih količina kolina tijekom trudnoće može smanjiti osjetljivost potomaka na bolesti povezane sa stresom te kronična stanja poput hipertenzije kasnije u životu. Otkriveno je kako povećan unos kolina prehranom utječe na osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA osovina), koja kontrolira doslovno sve hormonske aktivnosti u organizmu. Pa tako utječe i na razinu kortizola koji predstavlja odgovor na stres te regulira metabolizam. Više kolina u majčinoj prehrani dovodi do manje koncentracije kortizola u fetusu. Ranija istraživanja su dovela u vezu ranu izloženost kortizolu i povećani rizik novorođenčadi za razvoj metaboličkih bolesti ili bolesti povezanih sa stresom kasnije u životu. Ovo je istraživanje pružilo još jedan dokaz zbog kojeg bi se uskoro, ženama koje žele zatrudnjeti i trudnicama, mogle početi davati preporuke o unosu kolina slične preporukama o unosu folne kiseline.
Uloga kolina u zdravlju
Iako je otkriven davne 1862. godine, tek je nakon više od jednog stoljeća prepoznat kao esencijalni nutrijent. Na temelju studija koje su zabilježile oštećenja jetre kod niskog unosa kolina prehranom, 1998. godine proglašen je esencijalnim nutrijentom. Kolin je potreban za funkcioniranje jetre i mozga, sudjeluje u metabolizmu lipida te igra važnu ulogu u sastavu stanične membrane i njenoj regeneraciji.
Najnovija istraživanja pokazuju kako je kolin važan za zdravlje ljudi tijekom cijelog životnog ciklusa počevši od razvoja mozga i leđne moždine kod fetusa. Poput folne kiseline, kolin je važno unositi i prije nego što majka sazna da je trudna kako ne bi došlo do oštećenja neuralne cijevi. Kod odraslih, povišeni unos kolina, poput folne kiseline, snižava razinu homocisteina u krvi koji se povezuje i s povišenim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, propadanja kognitivnih funkcija i prijeloma kostiju.
Kolin se često smatra jednim od vitamina B skupine. U hrani dolazi u dva oblika, kao slobodan vodotopivi spoj ili u obliku estera topivih u mastima poput fosfatidilkolina ili sfingomijelina. Iako organizam može proizvesti određenu količinu kolina, da bi se zadovoljile ukupne potrebe za tim nutrijentom, potrebno ga je unositi putem hrane. Kolin se može naći u raznim namirnicama, a jetra, jaja, govedina i svinjetina su najbogatiji izvori. Jedno jaje osigurava oko 125 mg kolina čime se zadovolji jedna trećina ukupnih dnevnih potreba. Ostali izvori su puretina, losos, pšenične klice, mlijeko, orašasti plodovi, mahunarke i određeno povrće. Kolinom su obogaćeni mnogi multi – vitaminsko mineralni dodaci prehrani, međutim, mnogi ga dodaci namijenjeni trudnicama ne sadrže.
Potrebe za kolinom
Zbog nedostatka potrebnih dokaza nije bilo moguće odrediti vrijednost preporučenog dnevnog unosa (RDA), nego je definiran adekvatan unos (AI). Adekvatan unos služi kao ciljana vrijednost za koju se smatra da neće rezultirati deficitom. Potrebe za kolinom trenutno za žene starije od 19 godina iznose 425 mg na dan te 450 mg za trudnice. Preporuke za dojilje i muškarce starije od 19 godina su jednake i iznose 550 mg.
Kada je definirana vrijednost adekvatnog unosa 1998. godine, smatralo se kako manje od 5 % populacije ima genske promjene koje mogu dovesti do povećanih potreba za kolinom. Međutim, najnovija istraživanja ukazuju na to da značajan postotak populacije, čak 50 %, ima genske varijacije radi kojih imaju povećane potrebe za tim nutrijentom. Nekoliko je istraživanja pokazalo kako samo mali postotak stanovnika SAD-a unosi adekvatne količine kolina prehranom. Ta činjenica, zajedno sa činjenicom da 50 % stanovništva ima povećane potrebe uslijed genske varijacije ukazuje na potrebu za definiranjem preporučenog dnevnog unosa i uvođenjem strategija kojim bi se povećao unos kolina. Prvi korak je definiranje općenitih preporuka o unosu, a u budućnosti bi se te preporuke mogle kreirati individualno u ovisnosti o specifičnom genotipu čime bi se bavila nutrigenetika.
23.12.2015
