Lijekovi, kao što su diuretici, vazodilatatori i inotropni agensi, poboljšavaju kliničke znakove i simptome te hemodinamiku, ali nisu pokazali učinkovitost u smanjenju smrtnosti.
Lijekovi, kao što su diuretici, vazodilatatori i inotropni agensi, poboljšavaju kliničke znakove i simptome te hemodinamiku, ali nisu pokazali učinkovitost u smanjenju smrtnosti tijekom niza godina upotrebe u liječenju akutnog zatajivanja srca. Prošlo je desetljeće od prva dva velika randomizirana klinička istraživanja u akutnom zatajivanju srca i tijekom kojeg je za liječenje akutnog zatajivanja srca u SAD-u registriran samo neseritid, a u Europskoj uniji samo levosimendan.1,2
Danas su u središtu pažnje istraživača lijekovi, koji ne samo da utječu na klinički status i srčanu funkciju, već na kratkoročnu i dugoročnu prognozu. Većinom se radi o novim diureticima (antagonistima adenozinskih A1 receptora, antagonistima vazopresinskih receptora, natriuretski peptidi), čija je značajka intenziviranje natriureze uz očuvanje bubrežne funkcije.3 Zbog svog vazodiltacijskog djelovanja može biti značajan i humani peptid relaksin, dok se zbog očekivanog patofiziološkog djelovanja istražuju i direktni inhibitori renina, inhibitori sinteze aldosterona i antagonisti aldosteronskih receptora.4 Rezultati istraživanja inotropnog liječenja pokazuju da bolesnici koji ih uzimaju imaju lošiju prognozu, stoga se istražuju skupine lijekova čijom se primjenom ne povećava intracelularna koncentracija kalcija, ne raste potrošnja kisika u miokardu te nema aritmogeneze.5 Tim skupinama pripada levosimendan, koji pojačava osjetljivost vezanja kalcijevih iona za miofibrile uz otvaranje kalijevih kanala, te luzoinotropi bez kronotropnog djelovanja i aktivatori srčanog miozina.6
Temelj liječenja akutnog zatajivanja srca je provođenje diuretskog liječenja i to tzv. diureticima Henleove petlje među kojima je najpoznatiji furosemid. Danas je jedna od alternativnih strategija diuretskom liječenju kod bolesnika s kardiorenalnim sindromom tip I, koji se javlja u 25-33% bolesnika s akutnim zatajivanjem srca, provođenje postupaka hemodijafiltracije. Međutim, to liječenje, prema rezultatima CARRESS-HF istraživanja američke mreže za liječenje zatajivanja srca, dovodi do značajnije pojavnosti štetnih događaja i deterioracije bubrežne funkcije u poredbi s liječenjem furosemidom.7
Ostalo je još uvijek pitanje kako pravilno provoditi diuretsko liječenje jer nema dovoljno randomiziranih prospektivnih studija. Već je prije 15 godina splitska grupa istraživača pokazala da je u liječenju refraktornog zatajivanja srca kontinuirana infuzija furosemida superiornija u količini ukupne diureze i u natriurezi u odnosu na intermitentno bolusno liječenje furosemidom istih ukupnih doza.8 Izgleda da razlike između kontinuiranog i bolusnog liječenja furosemidom u akutnom zatajivanju srca prema rezultatima DOSE istraživanja već spomenute američke mreže nema.9 Međutim, značajnost tog istraživanja jest potvrda da velike doze furosemida ne pogoršavaju bitno bubrežnu funkciju unatoč teoretskim postavkama i ranijim opažanjima.9
Nažalost i dalje nije riješeno pitanje visoke učestalosti smrtnosti, rehospitalizacija i javljanja na pregled zbog simptoma u bolesnika liječenih od akutnog zatajivanja srca.
Literatura:
1. Publication Committee for the VMAC Investigators (Vasodilatation in the Management of Acute CHF). Intravenous nesiritide vs nitroglycerin for treatment of decompensated congestive heart failure: a randomized controlled trial. JAMA 2002;287:1531–40.
2. Cuffe MS, Califf RM, Adams KF i sur. Short-term intravenous milrinone for acute exacerbation of chronic heart failure: a randomized controlled trial. JAMA 2002;287: 1541–7.
3. Tamargo J, Amorós I, Barana A, Caballero R, Delpón E. New investigational drugs for the management of acute heart failure syndromes. Curr Med Chem 2010;17:363-90.
4. Teerlink JR, Metra M, Felker GM i sur. Relaxin for the treatment of patients with acute heart failure (Pre-RELAX-AHF): a multicentre, randomised, placebo-controlled, parallel-group, dose-finding phase IIb study. Lancet 2009;373:1429-39.
5. Teerlink JR, Metra M, Zacà V i sur. Agents with inotropic properties for the management of acute heart failure syndromes. Traditional agents and beyond. Heart Fail Rev 2009;14:243-53.
6. Tamargo J, Caballero R, Gómez R, Barana A, Amorós I, Delpón E. Investigational positive inotropic agents for acute heart failure. Cardiovasc Hematol Disord Drug Targets 2009;9:193-205.
7. Bart BA, Goldsmith SR, Lee KL i sur. Ultrafiltration in decompensated heart failure with cardiorenal syndrome. N Engl J Med 2012. DOI: 10.1056/NEJMoa1210357.
8. Pivac N, Rumboldt Z, Sardelić S i sur. Diuretic effects of furosemide infusion versus bolus injection in congestive heart failure. Int J Clin Pharmacol Res 1998;18:121-8.
9. Felker GM, Lee KL, Bull DA i sur. Diuretic strategies in patients with acute decompensated heart failure. N Engl J Med 2011;364:797
23.12.2015
