Transferni odnos između terapeuta i neurotičnog pacijenta

Vrijeme čitanja članka: 3 minute

Do Freuda, neuroze su smatrane organskim poremećajima. Freud je uveo ideju o neurozi kao psihogenom poremećaju, razvijajući paralelno, nama već poznate metode rada (hipnozu sa sugestijom uz katarzu, a zatim slobodne asocijacije), kao i teoriju geneze i fenomenologije tih poremećaja.

Za terapeuta čiji se rad temelji na psihoanalitičkoj teoriji objektnih odnosa, neurotičan pacijent ne predstavlja osobitost u odnosu na pacijente drugačijih profila. To je zato što rad u transferu podrazumijeva regresiju ličnosti na primitivne razine funkcioniranja, sa kojih se onda kreće u restrukturiranje. U tom smislu i slabo neurotičan pacijent aktivirati će u sebi neke inkapsulirane autistične dubine, u kojima će se ponašati prema terapeutu na način, kao i granični pacijent, a zatim će sa tih nivoa regresije krenuti naprijed sličnim procesima, bez obzira na početnu patologiju (tj. neurozu). Razlike među pacijentima ipak ima, ali možda više u kvantitativnom odnosu intrapsihičkih snaga, nego u kvaliteti transfernog odnosa tokom regresije.

Za razliku od poremećaja karaktera, kod kojih se je ego patološki prilagodio na intrapsihički konflikt i time ukinuo potrebu za simptomom, kod neuroza osobnost pati od simptoma, tj., kako kaže Fenichel, slom u prilagođavanju (simptom) se događa egu pasivno i protiv njegove volje. Time zapravo, sugeriramo da u neurotičnom pacijentu postoji jedan odrasli dio, s kojim je pacijent identificiran, a s druge strane infantilni dio, koji se protiv pacijentove volje oglašava u simptomima. Razlog pacijentovog dolaska terapeutu je patnja zbog simptoma.

Ono što ga odmah izdvaja u odnosu na pacijente sa drugim vrstama poremećaja je to da on sam sebe dovodi na terapiju i visoko je motiviran da se oslobodi simptoma, a zatim što prihvaća zahtjeve rada i suradnju sa terapeutom od početka. Za razliku od toga, u radu sa graničnim ili psihotičnim poremećajima i delikvenciji, postoje osobitosti koje podsjećaju na psihoterapiju djece, u tom smislu  da se mora osigurati vanjski autoritet ili institucija (vanjski odrasli agens) da, periodično ili stalno podržava i pacijenta i terapeutski rad. Taj odrasli agens, u slučaju neurotičnog pacijenta, nalazi se u njemu samom, i u tome je, čini nam se, osnovna specifičnost rada sa tom vrstom poremećaja.

Međutim ta ista osobina – prevalencija odraslog dijela u osobnosti neurotičnog pacijenta – koja čini psihoterapiju neuroza lakšom, može istovremeno predstavljati i njenu glavnu teškoću. To naravno ovisi od ambicija same psihoterapije. Cilj psihoanalitičke terapije neurotičnog poremećaja je da se odrasli dio osobnosti učini sposobnim da razumije, prihvati i primi u sebe infantilni, neurotični dio, koji se simbolički aktualizira u simptomima. Da bi se to postiglo, potrebno je, kroz transfer, omogućiti regresiju cjelokupne pacijentove osobnosti do nivoa onog neprihvaćenog infantilnog djela, koji proizvodi simptom. Takva globalna regresija omogućuje premještanje infantilnog konflikta iz simptoma u terapeutski odnos, pa će dalje, od uspješnog vođenja transfernog procesa  ovisiti i njegovo razrješavanje simptoma. Ono što čini paradoks u radu sa neurotičarima nije simptom, nego upravo ono što je u pacijentu odraslo i relativno zdravo.

Taj odrasli dio pacijentove osobnosti, sa kojim terapeut pravi alijansu u vezi suradnje i poštovanja pravila terapeutskog rada može pružati i najveći otpor u liječenju. U transfernoj psihoterapiji potrebno je da se mijenja taj odrasli dio, a ne simptom. Odrasli dio treba da se proširi do te mjere da prihvati u sebe ( contain) infantilni dio koji ima simptom. Samo tada se odrasli dio kvalitativno mijenja i obogaćuje. Neurotičari obično ne pate dovoljno jako da bi pristali na rekonstrukciju svoje osobnosti. Zato se neurotični pacijenti često opiru transferu i naglo ga prekidaju, bježeći ponovno u odraslu racionalnost i ograđivanje od vlastitog nesvjesnog. Sav taj otpor dolazi zato što je pacijentov odrasli dio  formiran, tj. odrastao tako da isključuje onaj neželjeni infantilni dio koji ima simptom. Uvući pacijenta u transferni odnos znači izložiti ga mogućnosti da se susretne i prepozna onaj infantilni dio (zajedno sa njegovim problemima, osjećanjima, konfliktima), kojeg je jednom davno u svom razvoju odlučio da ne može i neće da prihvati.

Tada se angažiraju mehanizmi bježanja iz terapeutske situacije – iz transfera. Pacijent upotrebljava splitting (cijepanje) i bježeći u “racionalnost”, ponaša se kao da pojma nema o čemu terapeut govori, ali je i dalje visoko motiviran da surađuje sa terapeutom, ili pak projicira svoj infantilni dio u terapeuta, smatrajući da je neuroza terapeutov problem, a ne njegov ( acting-in), i posljednja mogućnost koja mu preostaje je da ekscesivnim acting – outom onemogući rad u terapiji, sve do eventualnog prekida terapije. Sve ove manifestacije otpora prema transferu, neurotičari vještije i efikasnije sprovode od ostalih pacijenata, a sve zbog toga jer je njihov ego zreliji, jači i diferenciraniji nego kod ostalih. Poradi toga, rad sa neurotičnim pacijentima obiluje obranama tipa bježanja u racionalnost i naglašavanja emocionalne neovisnosti, a sve radi ometanja regresije i pojačavanja odmaka od simptoma. Jedino upoznavanje i prihvaćanje onoga što je u nama  strano može dovesti do trajnog oslobađanja i izlječenja.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Niski otkucaji srca

Jesu li niski otkucaji srca u mirovanju normalni?

Muško zdravlje shutterstock_2366227117

Muško zdravlje – MOVEMBER

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteMovember je iza nas, ali briga o muškom zdravlju ostaje naša trajna obveza. Kada govorimo o zdravlju muškarca, jasno je da primarno mislimo na bolesti (odnosno zdravlje) onih organa koje žene nemaju. Upravo je urologija medicinska disciplina koja skrbi o bolestima i zdravlju urogenitalnog sustava, i to ne samo muškaraca. Potrebno je ponovno naglasiti kako […]

Invazivna koronarografija Depositphotos_543103362_L

Koronarna arterijska bolest – 3. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrema smjernicama Europskog kardiološkog društva (EKD) savjetuje se procjena koronarne bolesti na temelju individualnog rizika. Bolesnici se dijele u tri razreda prema riziku koronarne arterijske bolesti: nizak, srednji i visok rizik. Za bolesnike s niskim rizikom preporučuje se učiniti CT koronarografiju. Bolesnicima sa srednjim rizikom preporučuju se provokativni testovi: stres ehokardiografija ili test opterećenja. Za […]

Sprej za nos shutterstock_1750975175

Prehlada i začepljen nos: Vaš plan za brzo olakšanje

Vrijeme čitanja članka: 2 minute

mpMR prostate Depositphotos_270672522_L

Što nam govori pretraga mpMR prostate?

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteVjerojatno je mudro najprije razjasniti kratice i terminologiju iz naslova. Kratica mpMR označava multiparametrijsku magnetnu rezonancu. Multiparametrijska metoda snimanja omogućuje precizniji i detaljniji uvid u strukturu prostate i njezin oblik nego što to nudi konvencionalna magnetna rezonanca. Ovom pretragom kombinira se nekoliko magnetskih tehnika snimanja, a uključuje i primjenu kontrastnog sredstva. Ova se pretraga indicira […]

Rtg

Što znači nalaz proširene sjene medijastinuma na RTG-u?

Iz iste kategorije

Psihijatrija Depositphotos_194660420_L

Istraživanja podloge poremećaja iz spektra autizma – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteIstraživanja navode kako desetljeća visokokvalitetnih dokaza nisu pokazala da cjepiva uzrokuju autizam. Velika danska kohorta koja je uključila 657.461 djece nije pokazala povećani rizik od autizma nakon cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (potpuno prilagođen HR, 0,93; 95% CI, 0,85-1,02), a nije bilo ni znakova kod djece s autističnom braćom i sestrama te drugih podskupina […]

Psihijatrija Depositphotos_194660194_L

Istraživanja podloge poremećaja iz spektra autizma – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteKliničari i istraživači nastavljaju se baviti tvrdnjama o podrijetlu autizma, koje su nedokazane, a i opovrgnute, u koje spadaju one da ponajviše cjepiva i prenatalna primjena acetaminofena mogu povećati rizik od ovih poremećaja. Mnogi stručnjaci za autizam i medicinska društva ističu kako porast prevalencije autizma i njegovi potencijalni uzroci još nisu u potpunosti razjašnjeni. Postavlja […]

Psihijatrija

Kako se nositi s tugom i strahom koji se javljaju unatoč urednim nalazima srca?

Psihijatrija Depositphotos_11892017_L

Kognitivne funkcije u starijoj životnoj dobi

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteStarije odrasle osobe čije su kognitivne funkcije bile primjerene dobi (što uključuje promišljanje i pamćenje)  kada su vježbale i provodile aktivnosti za trening mozga, imale su bolji psihički status. Pokazalo se kako je provođenje ovih aktivnosti djelovalo bolje od ne provođenja aktivnosti ili samo od dobivanja općih zdravstvenih informacija. Augusto Mendes (Laboratorij za neuroimaging starenja […]

Psihijatrija Depositphotos_242922356_L

Utjecaj alkohola na pojavu demencije

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteProf. JoAnn Mansons s Medicinskog fakulteta Harvard navodi kako postoji čitav niz opservacijskih studija koje su sugerirale kako alkohol štiti srce, mozak, pa čak ima i pozitivan upliv na produljenje životnog vijeka. Potom su istraživanja upućivala kako te ranije studije možda daju lažne rezultate jer su osobe koje piju alkohol uspoređivane s osobama koje ne […]

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 2. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minutePrepoznavanje ADHD-a u odrasloj dobi od iznimne je važnosti zbog značajnih funkcionalnih oštećenja povezanih s ovim stanjem. Istraživanja pokazuju visoku prevalenciju dodatnih komorbidnih psihičkih poremećaja, poput poremećaja raspoloženja i zlouporabe droga. Osobe s ADHD-om češće doživljavaju nesreće s ozljedama, imaju akademske i radne deficite, a zabilježena je i povećana stopa rane smrtnosti. Pacijenti se često […]

Psihijatrija

Trebam li otići psihijatru ili psihologu?

Psihijatrija

ADHD kod odraslih – 1. dio

Vrijeme čitanja članka: 2 minuteAttention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD), odnosno poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, čest je neurobiološki poremećaj koji se najčešće javlja u djetinjstvu. Procjenjuje se da pogađa otprilike 6 do 10% djece i oko 4,4% odraslih. Smatra se da približno 60% pacijenata kojima je dijagnoza postavljena u djetinjstvu nastavlja iskazivati simptome i u odrasloj dobi. Glavne kategorije simptoma Simptomi ADHD-a […]